Koleđicom po Argentini

nedjelja, 16.12.2007.

Don't cry for me Argentina!

Prije nego mi blog pocne slicit na krizni put s tim postajama, vratih se u domovinu. Otplesala sam posljednji tango u Argentini. Sad jedem sarme i pasticadu. Tehnicki sam jos na putu jer su se bas sad svi sjetili diplomirat pa ostadoh u Zagrebu slavit. S torbom punom ljetne garderobe. A pada snijeg. I zima mi je. Nakon skoro 6 mjeseci japanki nosim cizme. Nemam sal, al zato imam upalu grla. I svi se smiju mom dzempericu na ljamice. Ovde su IN neke druge stvari. Jao, i imam č i ć na tipkovnici!!!
I u ovu sniježnu zimsku noć prisjećam se kad sam se (da citiram poznatog hrvatskog političara) sa zebnjom u srcu uputila sama preko Atlantika na put u nepoznato. Čini mi se kao da je bilo jučer, al onda se vrate sjećanja i prevrtim događaje, ljude koje sam upoznala, sta sam sve vidila i doživila...i onda mi se čini da sam tamo ostavila dobar dio života. U 3 mjeseca upoznala obicaje, kulturu, način života jedne u nekim stvarima skroz različite, a u nekima slične zemlje. Vidila pustinju, prasumu, ledenjake, oceane, stepe. Pingvine, ljame, vicune, foke, kitove. Vidila stablo banana :) Pojela vjerojatno jednu cijelu kravu. Popila bačvicu vina. Smijala se i plakala. Pričala viceve na španjolskom. Naučila ca-castellano. Naučila plesat tango i cumbiju. Nisam naučila plesat salsu. Nije me pljunila ljama. Nisam vidila Maradonu. Ni grob od Eve Peron. Dakle, morat ću se vratit. Nema druge :)
I nakon šta sam 3 mjeseca blatila argentinske kompjutere, ne mogu sad uploadat slike jer je Siwin internet spor (pusa Siwoj!). Samo sam jednu uspila. S voznje brodom po Beagleovom kanalu.
Image Hosted by ImageShack.us
Idila s kraja svijeta
Eto. Svečano zatvaram blog. Pozdrav svim prijateljima, ma gdje bili. A sad ih ima i po juznoj polutci. I da citiram još jednog političara, ovaj put američkog :)
I BE BAK!!!

16.12.2007. u 19:33 • 3 KomentaraPrint#

subota, 08.12.2007.

Sesta postaja - Cataratas de Iguazu

Argentinski slapovi Krke. A Buduci da Argentina ima 22 000 000 stanovnika, a Hrvatska cca 5 ooo ooo, tako Argentina proporcionalno ima i 4,2 puta vece slapove. A jesu li 4,2 puta lijepsi prosudite sami. 275 slapova visine do 70m.
Slapove Iguazu dijele 3 drzave - Argentina, Brazil i Paragvaj. Argentinski dio je najveci i najljepsi, ali zato se Brazilci nasladjuju da se s njihove strane bolje vidi ta divna argentinska :) Naravno da meni nije da vrag mira i da sam morala prec brazilsku granicu i uvjerit se sama. Taj dan je padala kisa i pokisli smo ka kokosi, i jos su nas slapovi dodatno okupali. Naravno, zabranjeno se kupat u slapovima, al zato slapovi okupaju tebe. Najveci slap se zove Garganta del Diablo (Vrazje grlo) i visine je 70m. Stojeci na platformi mu se priblizis na samo par metara, kolicina vode je impozantna, od buke ne mozes razgovarat, od maglice koja se dize nista ne vidis, od kise ne mozes slikavat, mokar si ko mali zec, al on samo otrese krzno i suh je, a ja moram nazad takva u drugu drzavu i prec 2 granice da dodjem do hostela, a ovima na granici se bas prica i bas im je super sto sam ja iz Hrvatske. I jos mi na kraju ne daju Brazilci pecat u pasos. A Argentinci vec sumnjaju da krijumcarim nesto jer sam u manje od 3 miseca 5 puta usla i izasla iz drzave. I jos putovala s Kolumbijcem.
Kako nam se svidija Brazil, slapovi nisu bili dovoljni, pa smo (mokri i dalje) otisli do prvog grada preko granice - Foz do Iguacu i popili Caipirinhu. Jucer smo obilazili argentinsku stranu, sunce przilo, 33 stupnja. Ne znam jesam li dovoljno naglasila kako je fino setat u kostimu i kratkim rukavima u prosincu?! Pozdravit Djeda Mraza u japankama?! Mogu se nasladjivat jos samo 2 dana, pa mi dopustite :))
Mala digresija gleda putnih prijatelja - u Buenos Airesu nam se prikljucio Jose Chileanac koji je upravo zavrsija s diplomskim u San Juanu, a s nama je i dalje francuskinja Caroline koju vucemo iz Puerto Madryna. U Ushuaiji smo izgubili jednog Mexikanca i jednog Spanjolca. Mexikanac je ostavija u El Calafatima svoju putnu torbu na recepciji hostela kad se odjavljiva, i kad ju je tija pokupit prije puta za Ushuaiju na recepciji nije bilo nikoga, a nije tija da mu karta propadne, nego se radje zaputija u Ushuaiju bez stvari. Sad treba opet preko El Calafata pa do Buenos Airesa. A Spanjolac planira putovat jos 2-3 godine, pa mu se ne zuri.
Pocevsi od Barilochea smo svaki dan skupljali nove prijatelje na putu prema jugu, stalno sreces iste ljude (opet sam srela i Izraelce iz Atacame - nevjerojatno) i kad smo dosli do Ushuaije vec smo se svi pozdravljali. Tako ja na kraju svijeta, a poznatih na svakom kantunu.
Sad sam opet u Buenos Airesu, danas bila na stadionu Boce, vecerala empanade i vino na terasi hostela s pogledom na Avenida de Mayo i spomenikom Kilometro 0 koji obiljezava pocetak svih argentinskih nacionalnih ruta.
I s tugom u srcu javljam da je ovo mozda moje zadnje javljanje iz ove predivne zemlje. Posthumno mozda dodam koje slike i koji nostalgicni komentar. Don't cry for me Argentina! Domovina zove. Sad cu malo proceprkat po vijestima da se adaptiram. Pobogu, ne znam ni ko nam je premijer!

08.12.2007. u 02:08 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.12.2007.

Peta postaja -Buenos Aires

Boookic iz glavnog grada. Nakon 2 tjedna Patagonije i mirne i tihe Ognjene zemlje grad od 10 000 000 stanovnika je poprilican sok. Sad trebam hodat okolo s mapom, razgledavat, snalazit se...Ne znam sta da kazem o Buenos Airesu sta vec nije receno. Poprilicno je dinamican, zivopisan, razlicit. Udjes u metro na aveniji 9 de Julio koja je najsira avenija na svijetu, jure auti, pjesaka ni ne vidis, a izadjes u Palermu na mali okrugli trg Plaza Italia, ljudi side vani po trgu, hrpa banaka, zeleno...Onda Boca sa svojim sarenim kucicama, i naravno stadionom Boca Juniorsa, pa San Telmo di ljudi plesu tango po ulici, hrpa ulicnih sviraca i umjetnika (i vidili smo kcer Charlija Chaplina tamo. Mozda.), pa Puerto Madero s 4 umjetna kvadratna jezera, jedrilicama, novim neboderima, barovima i mostom Santiaga Calatrave :) da vidite da pogledam tu i tamo i malo suvremene arhitekture. Onda Recoleta, poznato groblje di je pokopana i Evita Peron. A ispred groblja - niz barova i diska!? Doslovno ispred, fino sidis u baru, loces pivo i gledas groblje. Meni su ipak miliji kafici u Palermu moram priznat :)
Dakle, fino je ovde, i sigurno cu se vratit. I to vec u petak. Jer sad idemo opet malo u prirodu (da se oslobodimo stresnog zivota u Buenos Airesu hahaha) - ostalo mi je jos posjetit slapove Iguazu pa se mogu mirne duse vratit u domovinu. Iako, nije bas da mi fali...Eto, sad idem obuc kostim i pravac slapovi :) Hasta la vista!

03.12.2007. u 17:36 • 6 KomentaraPrint#

petak, 30.11.2007.

Cetvrta postaja - Ushuaia

A sad sam u Ushuaiji, najjuznijem gradu na Zemlji. I dodjem ja dakle do kraja svijeta, a tamo sunce i temperatura 25 stupnjeva!!! Lokalci kazu da je najvisa temperatura ikad izmirena tu bila 28 stupnjeva!!! Ostavila kapu i dzemper u hostelu i otisla na voznju brodicem po Beagleovom kanalu. More mirno, vrime savrseno. Vidili smo opet hrpu morskih lavova, bili na otoku ptica, slusali lokalne legende od ribara...i na kraju mi je kapetan da da vozim brod!!! I to cilim putem nazad sam skoro ja vozila. Naravno on je uplovija u luku. Al ne mogu objavit slike jer imam casu sampanjca u ruci, pa sadrzaj nije primjeren mladjima od 18, a imam mlade rodbine :) Danas smo bili u Nacionalnom parku Ognjena zamlja, a sad cemo u muzej koji se zove Fin del mundo. Pa probat patagonijsku janjetinu za veceru. Sutra- Buenos Aires. Posljednji pozdrav iz Patagonije :)

30.11.2007. u 22:57 • 3 KomentaraPrint#

Treca postaja - El Calafate

Davno sam otamo otisla, al uvijek se lijepo ponovno prisjetit :) Dakle, El Calafati su malo turisticko mjesto koje svoju popularnost mogu zahvaliti nacionalnom parku Los Glaciares (Gleceri) medju kojima je najpoznatiji meni omiljeni komad leda - Perito Moreno. Kad smo stigli u El Calafate, snijegu ni traga ni glasa, al kad je autobus koji vozi do Perita Morena zalomija okuku ispred nas se stvorila ogromna nepregledna santa leda. 60m visok i 18km dug stvarno izaziva strahopostovanje. Iznajmili smo brodic koji vozi direktno do Perita da ga proucimo i iz zablje perspektive, e to je tek bilo impresivno. U ovo doba godine led se otapa i svako malo se cuju zvukovi odrona. Mi smo vidili 2 ogromna komada kad su se odlomilas prednje fronte ispred nas i pala u vodu. Zvukovi su nevjerojatni! Slike su ok, al ne mogu skroz docarat.

30.11.2007. u 22:46 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 25.11.2007.

Male slike :)

Evo naisla na dovoljno brzi internet, pa stavljam manje slike.
Image Hosted by ImageShack.us

Odlazak iz San Juana...
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Pogled na jezero Nahuel Huapi - Bariloche
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Pingvi-nera...
Image Hosted by ImageShack.us

Daniel&lobo marino
Image Hosted by ImageShack.us

Kolumbija 3: Hrvatska 1
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Shark attack
Image Hosted by ImageShack.us

Elefantes marinos (elefantes Dalmatinos?!)
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Perito Moreno :)
Eto samo ukratko. Zivili!

25.11.2007. u 16:45 • 4 KomentaraPrint#

Druga postaja - Peninsula Valdes

Pozdrav iz Puerto Madryna! Ova dva dana iman osjecaj ka sam upala na Discovery Channal!!! Sve smo ih vidili - i pingvine i tuljane i kitove i pasance i alpake i...wow! Jucer smo bili do najvece dostupne kolonije mageljanovih pingvina - njih 500 000. Jedan sladji od drugoga. Dolaze ovde svake godine od rujna do prosinca, prvo muzjaci da pociste prostor i pripreme gnijezda (!), a onda njihove zenke koje tu izlegu mlade. Mladi su sivi, ma ih od par cm i glasni su kad su gladni. Pingvini imaju iste partnere cili zivot, i uvik se vracaju u isto gnijezdo. Ostatak godine provode u Atlantiku prateci struje i stignu sve do Rio de Janeira. Na karneval. I tako se pingvini presetavaju isprid tebe, moras im se samo maknit s puta da ih ne naljutis. Imaju jak personality izgleda :) I jednog sam pomazila! Danas smo gledali kitove, al njih nisam mazila. Vidili smo majke s mladima. Mladi imaju sitnih 11m. Nas brod je ima isto toliko. Majke i do 13 metara. Jedna majka je provirila glavom taman metar od broda, pogledala nas (sigurna san da je gledala u mene :)) i prosla ispod broda i malo ga okrznila. Excellent dude! Posli smo jos gledali ostatak faune, al tuljani nisu tako zanimljivi jer samo leze ka mrtvi po plazi, eventualno se poceskaju. Mozda imaju korijene u Dalmaciji??! Muzjaci su 3 puta veci od zenke, i za razliku od pingvina su pravi kurvari - kazu za jednog lolu tuljana na Peninsuli Valdes da je bija sa 150 zenki! I radja se vise zenki nego muzjaka. Izgleda da im i priroda pomaze da zive u patrijarhatu.
I malo me puca apstinencijska mesna kriza, al izgleda da cu je veceras rijesit - s ekipom iz hostela pravimo rostilj. A sutra krecemo prema pravoj Patagoniji - onoj sa snijegom i ledom!
Hasta la vista!

25.11.2007. u 00:17 • 15 KomentaraPrint#

srijeda, 21.11.2007.

Prva postaja - Bariloche

Dakle, jedno divno razdoblje u Argentini je zavsilo. Zavrsila posao, oprostila se s dragim novim prijateljima koje sam stekla i krenila na put prema dugo prizaljkivanoj Patagoniji. Zadnji tjedan u San Juanu je bija nevjerojatan, kako se poklopilo da puno nas ide u isto vrime, tili smo iskoristit svaki trenutak koji nam je osta. I bome jesmo :) Festali smo cilo vrime, rostiljali, bili na koncertu, slavili rodjendane...Al mislim da cu vas ugnjavit pricama o svim ljudima koje sam upoznala ovde slijedecih par miseci, jer zasluzuju puno vise prostora i vremena nego sta ovaj blog moze ponudit. Ha! No, da ne postanem sad meckava i pateticna, vratimo se mi Patagoniji. Dakle Bariloche, vrata Patagonije, cili prostor je zapravo veliki nacionalni park, priroda je nevjerojatna! Puno zelenila, jezera, planine sa vrhovima jos pod snijegom i puno zutog cvica nalik brnistri, pa se prisjetih i svog rodnog kraja. I cokolada na svakom koraku. Malo mi je zlo, al isplati se. I kupila sam kapicu na kojoj pise Patagonia i djemperic na ljamice i sad sam spremna za put na kraj svita. Danas smo dakle obilazili jezera, sutra idemo bikama malo okolo i penjat se na nekakvo brdo s vidikovcem, a navecer krecemo prema kitovima i pingvinima i tuljanima na Peninsulu Valdes. Daniel je super putni kompanjon i voli cokoladu.
Upravo mi stizu poruke da smo pokosili Engleze, hip hip hura! Mislim da cu veceras obuc svoje carapice za svecane prilike - dobre stare bijelo-crvene.
Eto. Idemo sad malo po gradu. Vrime savrseno, ni oblacka na nebu i fino toplo. Hm, u Patatgoniji??! Al neka, volin ja da je tako.
Veseli pozdrav iz Barilochea i pusa svim dragim prijateljima koji rade diplomski.

21.11.2007. u 23:52 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 13.11.2007.

Jos tjedan dana dragog San Juana

Dakle, ispratili smo Poljake proslu nedilju. Krenuse na sjever i prema Brazilu. U subotu ide Jelena doma. U ponediljak Peruanci. Do kraja miseca i ostatak ekipe - Grci, Chileanac, Karolina. A Brazilci ce ugasit svitlo u Palomaru jer idu zadnji. Al triba jos izdrzat ovaj tjedan. 2 rodjendana. Veceras vecera i degustacija vina. Sutra promocija Rubenu i Matildi (Peru) jer su nekidan obranili magisterij. U subotu koncert Los Piojosa, da cujemo argentinski rock uzivo. I oprostajni rostilj. I zadnji satovi tanga. I zavrsit posal ;) Mozda i koja suza u oku. I ponit zalihe mesa jer ko zna sta nas ceka u Patagoniji.
Dakle, u nedilju krecemo Daniel (Kolumbijac) i ja prema Patagoniji. Gledat ledenjake i pingvine. Do samog kraja kontinenta. Prva postaja Bariloche - grad poznat po odlicnoj cokoladi (uz ostale ljepote koje nudi, al to sad nije bitno). Ostavit cu novcanik Danielu jer bi se moglo dogodit da ostanem bez para :) Osim toga, tu dolaze i maturanti iz Argentine na maturalno putovanje, i to bas u ovo vrime pa ce da bude cool i otkaceno. Posli toga idemo na Peninsulu Valdes gledat kitove, tuljane i pingvine. Pa u El Calafate gledat Perita Morena i ostale ledenjake. Pa do Ushuaie i Ognjene zemlje. Da u pasos dobijem pecat Fin del mundo. Jucer smo kupili karte za avion od Ushuaie do Buenos Airesa da ustedimo 3 dana puta nazad, a i jeftinije je avionom nego busom jer drzava subvencionira dio karata, ka nama za najudaljenije otoke :) I za manje od misec dana eto me opet u domovini. Smrc. Mama se brine ko ce me prehranjivat sad kad sam se navukla na fino meso 2x dnevno.
Eto, idem se sad spremat za degustaciju. Au revoir!

13.11.2007. u 23:29 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.11.2007.

CHILE!!!

Hola! Reka mi je tata da mi se uvatila paucina na blog, pa evo da ga malo update-am.
Dakle, prva postaja - Santiago de Chile. 5.5 milijuna glava. Sedmi po velicini u Juznoj Americi. Treci po kvaliteti zivota (iza Montevidea i Buenos Airesa). Ja sam se isto tako kvalitetno provela. Znaci da ce mi u Buenos Airesu bit jos kvalitetnije. Jupi. Klima mediteranska. Najpoznatija licnost Pablo Neruda. Posjetili njegovu kucu, i jos jednu u Valparaisu, al ocito, njegov talent nije presao na mene :( Setali po centru, bili u boemskoj cetvrti, penjali se po brdu zicarom, imali srice da nije bilo smoga pa uzivali u pogledu. Jer inace se popnes na Cerro San Cristobal i samo vidis oblak iznad Santiaga. Sve u svemu, poprilicno europski grad. Opcenito Chile je najeuropskija drzava Juzne Amerike, osim Spanjolskih predaka, na jugu ima cila kolonija Njemaca, dosta Talijana...misanca svega i svacega. Imam i ja rodbine tamo. Al posjetit cu ih drugi put ;) Malo slika jer me rijeci ne sluze danas.
Image Hosted by ImageShack.us
Pogled sa zicare prema Santiagu
Image Hosted by ImageShack.us
Katerdala

Dalje, Valparaiso, najvaznija cileanska luka, kulturni centar i studentski grad. Pod zastitom UNESCO-a. Za razliku od ostalih latinoamerickih urbs quadrata gradova, ovaj je spontano nastao prilagodjavajuci se obliku terena (prostire se preko 12 brdasaca) i tako su nastale male ulicice s malim raznobojnim kucicama kraj kojih raste isto tako raznobojno cvijece i mirise u raznobojnim mirisima :) I miris oceana...I jela sam ribu. Napokon! Nakon 2 miseca mesa zeludac se malo iscudjavao, al ju je sretno prihvatio. I bili smo na peskariji. Sve ribe iste ko nase jadranske, samo 4-5 puta vece. Raza promjera 1m i slicno. Kupis jednu ribu i mozes pozvat na rucak cili kvart. Sad mi je jasno kako je Isus nahranio sve one ljude s 4-5 riba - bile su oceanske! I bila sam na plazi. Temperatura vode niska. Brrr. Valovi visoki, struje jake. Ne mozes se kupat di oces. Niti plivat duboko. Niti s malon barkon ic u ribe. Em sta ti riba ne stane u malu barku, em sta su valovi veliki. I sta ce ti onda taj ocean??!! Samo za ukras. I surfanje. Blazeno nase malo plavo Jadransko more. Al isto izaziva strahopostovanje, pa cu ipak stavit i njegove slije na blog :)
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
Valparaiso...
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
Cerro Alegre (Veselo brdo)
Image Hosted by ImageShack.us

Bili smo i do Vińe del Mar, turisticko misto, odma do Valparaisa. Najstarija gradjevina ima 100 godina. Vińu zovu Garden of Chile, puna je zelenila, cvica, vrtova...Tu smo spavali.
Image Hosted by ImageShack.us
Nikos i Jose i Vińa del Mar
Image Hosted by ImageShack.us
Kazu da ako se ne slikas kraj ovoga, ka da nisi ni bija u Vińi. Pa eto, mi se slikali.

I bili smo u petak na cileanskoj rodjendanskoj proslavi jer je prijatelj od Josea taman slavija rodjendan, a u subotu smo isli u DISKO na 7 floorova di je zabava 7x bolja nego u obicnom. Hehe. Omiljeni floor mi je bija kitsch floor :) Tamo nas je zabavlja transvestit koji je imitira Thaliu, jedan lazni Elvis, John Travolta...bilo je i muzike uzivo, metala, chileanse domace, salse (tu naravno nismo isli), raeggeton...Valparaiso ima bogat nocni zivot i u 5 je na ulici ljudi ka usrid bila dana.
Image Hosted by ImageShack.us
Kitschy Grk
Image Hosted by ImageShack.us
Salud i jamas!!!

Uglavnom, fino smo se proveli i u ponediljak ujutro vratili i ravno na posal. A kad ono - Poljaci taman isplanirali da idemo u Valle de la luna, nacionalni park blizu San Juana jer u utorak ne radimo. I tako ja nakon posla samo opet uzela svoj ruksak i put pod noge. Valle de la luna je opet pustinja, voda, vjetar i geoloski procesi rade svakojaka cudesa i stvaraju razne oblike. I otkrivaju slojeve zemlje stare milijune godina. A s time i dinosauruse :) Kazu da je ovde pronadjen najstariji poznati dinosaur na zemlji. I tako smo se u sridu navecer vratili iz jurskog parka nazad u nas San Juan. A dinosauri su uzasno spori i do trenutka objavljivanja posta nisu stigli poslat slike za blog. Pa ce sutra. Ili nece jer je sutra opet cjelodnevni rostilj. Oprostajna za Poljake koji krecu prema sjeveru. I za Jelenu koja krece prema Balkanu. I za Karolinu i Daniela koji su vegetarijanci. Muahahaha. Zivili!

08.11.2007. u 23:42 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.11.2007.

Samo ukratko...

Evo me na kratkoj pauzi na poslu, pa necu dugo.
Dakle, Cristina Kirschner nova presidenta. Hrvatska nevista. Mi izbore proslavili rostiljem. Najboljim do sad. Brazilci donili muziku, pivalo se i plesalo do sitnih nocnih sati. Temperatura 30-ak stupnjeva. Mozda napravim mali slikopis, al to iza vikenda.
A vikend - Chile. Grk, Chileanac Jose (domacin) i ja. Krecemo veceras. Santiago - Valparaiso - Vińa del Mar. Misija - stavit prst u ocean. Mozda i nogu. Eto. Sad back to work. Znan da mi niko ne viruje, al stvarno nesto radin ovde. I danas san dobila novi zadatak. Urbanistacki plan kvarta u San Juanu.
Hasta la vista baby!

01.11.2007. u 16:07 • 9 KomentaraPrint#

subota, 27.10.2007.

Veceras je nasa siesta!

Malo o zivotu u San Juanu. Dakle, sad je vec dosla cila predvidjena internacionalna IAESTE ekipa: uz dobre stare Poljake, imamo i novu Poljakinju Karolinu koja je s nama u sobi. Dobro, tu je vec dva tjedna, samo nisam bas updatala informacije na blogu :) Stigo i novi Grk Nikos u ponediljak, danas mu rodjendan i ponija ouzo iz Grcke. Sutra mu, naravno, pripremamo asado. Decki su bas otisli kupit mesa i vina. Kruha i igara. Tu je onda i Kolumbijac Daniel koji zavrsava s "poslom" kad i ja, pa cemo vjerojatno zajedno put Patagonije. I, jadna li im majka, on i Karolina vegetarijanci! Dok se mi gusimo u mesu, oni zvacu blitvu. Jao. Poljak Lukas inace ne prica spanjolski, samo iza 3 ujutro pocne vikat konobaru na tecnom spanjolskom "ˇdos mas!" (jos dvi!). Izgleda ko Mister Smithers iz Simpsona. Alternativni Poljaci su jucer otisli na nekakav alternativni koncert, dok smo mi ostali mainstream i opet smo zavrsili u bolicheu (=disko). Inace ljudi ovde puno izlaze, plesu, po gradu je bas zivo, ima puno bolichea, barova, restorana... u 5-6 ujutro ulice su jos pune, sta nije cudno jer ljudi izlaze jest tek oko 23-00 sati. Ne mladi, nego svi - obitelji, roditelji s malom dicon... Dodjes u ponoc u restoran i ne mozes nac mista. I onda naravno da ostanes u disku do 6, jer si oko 3 tek veceru probavija. I da bi prezivija takav ritam nema druge nego - siesta popodne! Sad kad su se temperature polagano pocele penjat (30-35) posli rucka osjetis kako te napusta energija, i na kavi kod Brazilaca nam se lagano sklapaju okice i ispadaju case iz ruku. Prvih dana neki su se junacili i izmisljali svakojake aktivnosti za vrime sieste, al sad su vec svi junaci mukom popadali. Ja se nisam ni pokusavala opirat.
Btw, zaboravih spomenit da idemo na tango. Totalna fora. Ostatak ekipe je bija nabrijan i na salsu, koja meni bas nije mila, al kud svi Turci, tu i mali Mujo, pa o'sla i ja s njima. Tamo su ljudi vec plesali misecima, mi pokusavali uvatit korake, nije nas puno zabrinjavalo sta nemamo pojma, zabavili smo se...al sutra - sramota! Posli rucka dosa do nas Julian, profesor salse, student, jede s nama u menzi, i zamolija nas jel mozemo NE dolazit jer usporavamo rad grupe, oni tu plesu vec dugo, a mi, sad se necu trudit to uljepsat ka on, nemamo veze s vezon! Hihihi! I tako su nas izbacili sa classes de salsa! Al na tangu nas vole. I mi njih. I tango. Sad samo iman jos jednu potvrdu da je salsa zla.
Btw, sutra izbori za predsjednika. Glavni kandidat zena sadasnjeg. Ovde su izbori obavezni, i danas cili dan je zabranjena prodaja alkohola, nema diska, sutra nema nikakvih javnih okupljanja, nama jedva dopustili da rostiljamo u domu. Mislili smo sutra ic na nekakav izletic, al ni busevi bas ne voze, i zapravo, nista sutra ne mozes, samo glasat. I jest meso. Al tiho.
Eto. Do slijedeceg javljanja s novim predsjednikom. Siesta zove. Treba skupit snage za Nikosov rodjendan.

27.10.2007. u 22:15 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.10.2007.

I am back!

Dakle, vratila se zdrava, ziva i zivahna u San Juan, al nikako da se prikacim na net i stavim slije. Al evo, dosla maca na vratanca. Anka Poljakinja je izracunala da smo prisli 4500km. Pejzazi su se minjali ka crtic, jedan bolji od drugoga: malo zelenoga, malo vinograda, malo pustinje, malo planine, malo oceana. Put je poceja od Salte, pa San Pedro, pa priko Santiaga i Andi do Mendoze i San Juana. I zakasnili na posal 2 dana :) Dakle, da pocnemo sa slijama:
Humahuaca - pueblo andino, ko i svako selo ima crkvu, trg, mercado de artesanias, hrpu djecice koja ti skacu za vrat cim te vide i oce se igrat s tobom i babu koja prodaje koku. Naravno, lisce koke, ne ONO. Kazu da je puno vitamina i pomaze predvladat visinsku razliku.
Image Hosted by ImageShack.us

Al evo sta se dogodi djeci koja prerano pocnu zvakat koku
Image Hosted by ImageShack.us

Purmamarca, jos jedno selo u Andama, di smo spavali jednu vecer, i to isli lec u 22 jer svi tamo valjda lijezu s kokosima i nije bilo pasa na ulici.Dakle, Grkinja i mercado de artesanias
Image Hosted by ImageShack.us


Tilcara, selo od prije dolaska Inki na ovo podrucje (cca 1400 n.e.) - Irac i kaktus
Image Hosted by ImageShack.us
TAG this image

E da, kad smo putovali prema Salti, kasnili smo 3 sata jer su neki strajkasi blokirali cestu. Ljudi u busu su mirno sidili, pili mate, izgleda navikli na to jer u Argentini svako malo strajkaju. Kad sam pitala vozaca dokad cemo stat tako na cesti, reka je - do podne. Podne?? Kako zna, a nije ni izasa iz busa?! Pa lako, jer je u podne SIESTA!!! I naravno, i strajkasi isto odradjuju siestu! I bi tako.
Salinas grandes, kilometri i kilometri soli...
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Tren a los nubes...stara ruta kojom su prevozili bakar i ostale rude od San Antonio de los Cobres do Salte, s puno vijadukata preko rijeka i planina, preko brda i dolina, preko sedam gora...
Image Hosted by ImageShack.us

Dalje, Atacama...
Dakle, ja dosla u Atacamu, jedva cekala vidit pustinju, susu, hrpe pijeska, umrit od vrucine...kad ono...prvo, otisli gledat gejzire, digli se u 3.30 ujutro da stignemo tamo do 6 jer je tad najveca aktivnost gejzira, kad se smrznuta voda tek pocne otapat u podzemnim komorama i pocne sikljat para. I sve to na temperaturi od -7.
Image Hosted by ImageShack.us

Nakon gejzira smo upoznali ljamice, ostatak price vec znate...
Image Hosted by ImageShack.us

Onda smo stalno slijedili vodu, potocice, korita, ako se ne vidi voda, onda je podzemna, hiperaktivni vodic s enciklopedijskim znanjem nije prestaja pricat o vodi, pustinjski covik, opsjednut vodom, s ponosom nam pokaziva kako uspijevaju biljke u pustinji, kako funkcionira irigacioni sustav, vodija nas u oazu u pustinji, pokaziva kako uspijevaju ruze, smokve, grozdje...WTF?? A pijesak?? Dine?? Hello, ja sam iz Hrvatske, smokve imamo i tamo u izobilju, nisan privalila ovaj put da vidin -vinovu lozu?! OCU PIJESAK!!! I tako san se skoro popela na vrh glave nasem dragom vodicu dok nas napokon nije odveo u Salar de Atacama gledat flamingose i, ovo sigurno niste ocekivali od mene, najbolji zalazak sunca! Sunce zalazi, oko nas samo sol, pijesak i u daljini planine koje poprimaju zarkocrvenu boju a flamingosi nas prelijecu. Zagrlila se s Poljacima, Grkinjom i dragim vodicem kojem sam oprostila tour d'aqua i uzivala u romanticnom zalasku sunca.
Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Sutradan smo se 10 sati vozili kroz toliko zeljenu pustinju, pa sam utazila zed za velikim pjescanim povrsinama.

Saljivi Poljaci...
Image Hosted by ImageShack.us


Ja visoooooko. Bila sam i vise, al nemam dokaza :(
Image Hosted by ImageShack.us


Ljamica na cesti
Image Hosted by ImageShack.us


Eto. Au revoir.


22.10.2007. u 22:19 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 15.10.2007.

Pozdrav iz pustinje

Samo da se javin da san ziva i zdrava. Nenormalan tjedan, toliko toga vidila, dozivila, upoznala...Sad je i sluzbeno: estoy enamorada en America del sur! Sad san u San Pedro de Atacama, upravo se vratila s izleta na gejzire. Vidila ljame, i vicuńe, mazila ih i slikavala se s njima, a onda su nas odveli u neko malo selo i ponudili te iste ljamice na raznjicu. Lazni moral na stranu, naravno da san probala :) Gejziri fenomenalni, kad se vratin u San Juan, naspavan i poslozin dojmove stizu opsirnija izvjesca. A popodne idemo u Salar de Atacama, najsusu pustinju na zemlji. Da, i malo smo produzili boravak ovde, nije bilo karata za bus, sto nas je "jaaaaako" razocaralo. Tako da smo tek u sridu navecer "doma". Spavamo u nekakvom privatnom smjestaju, u sobi s 3 Izraelca i jednim Amerikancem. Malo ih je zabolilo sta smo ih izbacili s Eura 2008. Inace, oni su vec 3 miseca na proputovanju juznom Amerikom, i bit ce jos 3 miseca. Hrpa Izraelaca tako nakon sta odsluze onu svoju maratonsku vojsku (muski 3, a zene 2 godine) za koju dobivaju placu, prvo malo putuju po svitu, a onda s 24 na fax. Svidja mi se to. Mama, ne brini, diplomirat cu ja cim se vratim, I was just making an observation :) A Amerikanac 10 miseci putuje, i ne bi jos doma al je obeca svojima doc za Thanksgiving. Eto, sad iden probat nec nesto za jest jer je siesta, a kad je siesta onda nista ne radi. I nema pasa po ulici. Osim gladnih turista.
Hasta la vista baby.

15.10.2007. u 18:02 • 11 KomentaraPrint#

petak, 12.10.2007.

Od pustinje do prasume

Pozdrav iz Salte! Receno-ucinjeno: trazili smo dopust i dobili ga. Sad lutamo bespucima sjeverne Argentine, a u nedilju cemo u Chile. Grkinja, Poljaci i ja. Danas smo bili i do San Lorenza u nekakav park prirode. Evo slija da bude zanimljivije i da mi upoznate cimericu...
Image Hosted by ImageShack.us

...a popodne smo bili u arheoloskom muzeju da vidimo mumije s Andi. Inke su imale ritual u kojem su se na odredjene datume u Cuzcu birala najlipsa dica od svih Inka, i onda bi ih odveli na najvise vrhove Andi i tamo ostavili. Zvuci brutalno, ali to je u biti bila velika cast, i oni to nisu shvacali kao smrt nego kao prelazak u drugi svijet. I tako su vrhovi Andi zapravo - groblja. Malo kisika, nizak tlak, temperature ispod nistice razlozi su sta su se tijela odlicno ocuvala. Zadnja ekspedicija bila je 1999. kad su pronasli djevojcicu od 15-ak godina, samo joj je glava virila iz snijega. Ovde u Salti su izlozene 3 mumije. U biti, nisu to mumije ko one egipatske, samo ih tako zovu, nisu tijela ni balzamirana, ni zamotana, vec odjevena u svecanu odjecu, ko da su sad tu zivi ispred tebe, samo spavaju, a ne da su vise od 500 godina pokojni. Uhvati te neki cudan osjecaj postovanja. Dakle, naravno da neman slika.
A sutra...idemo na dvodnevnu ekskurziju kojoj se strasno veselim, napokon cu vidit ona mista o kojima sam toliko citala posljednjih miseci...tren a las nubes (vlak koji vozi na 4000 m, al buduci da smo u Argentini, ne vozi, pa idemo autom istom rutom), Salinas Grandes (pustinja od soli), Santa Rosa de Tastil (rusevine), Cerro 7 colores (planina od 7 boja), Ticara, Humahuaca...pa na google pictures dok ne dodju originali...
I evo jedna slika iz San Juana, da upoznate i Poljake: Anka, Lukas i Maria na trgu 25 de Mayo. Ja behind the camera.
Image Hosted by ImageShack.us
TAG this image
Eto. Sad pajkit.

12.10.2007. u 03:05 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 09.10.2007.

San Juan night life

A pocelo je tako mirno...
U petak navecer otisla u Auditorium (sanjuanski Lisinski) slusat simfonijski orkestar s Brazilcima i Jonatanom. Fino smo se uredili, ko za nedjeljnu misu i posli kulturno uzdizat. Inace, dirigent orkestra je Bugarin, zivi s nama u domu(!) i prica samo s Jelenom i sa mnom (Slavenske duse??). Dakle, mi dosli, a tamo sama dica. Onda je orkestar poceja svirat Indianu Jones, pa Pinka Panthera, pa Addams Family. I bilo je puno vristanja u publici. Kad smo se malo osvrnuli oko sebe vidili smo da su u publici uglavnom djecica. Onda nam je ljubazna hostesa objasnila da je to koncert za djecu. Kasnije je dosa i drugi "dirigent", obucen u crveno odjelo sa zutim gacama i cudnom perikom. Kreveljija se, dica su vristala od smija. Malo po malo, i mi stari skeptici smo se poceli smijuljit. Posli su predstavljali grupe instrumenata, pa je koncert posta interaktivan. Uglavnom, na kraju smo se stvarno zabavili, a mali Argentinci su me odusevili kako su otvoreni i spremni na suradnju. I u skoli, di smo imali ono predavanje o potresima, razvila se na kraju prava diskusija i zamislite -- stvarno su postavljali pitanja!! A kod nas - faks, ponediljak ujutro, profesor pita ima li ko sta dodat ili ima li kakvih pitanja, a mi sidimo poluzatvorenih ociju i jedva cekamo da zavrsi i streljamo pogledom one koji zele znati vise. Dakle, ja bila istinski impresionirana. Nego, vratimo se na petak. Dakle, posli kulturnog uzdizanja, vratili se u dom, svi pomalo umorni, a nikome se ne da ic pajkit, pa otidjosmo "samo" na jedno pice. Do 4. Onda u disko. Do jutra. Mc-mc-mc-mc. I onda me malo kasnije u jutro probudi kucanje. Otvorin vrata, a ono profa s faksa. Ooops. Dovela moju novu cimericu. Grkinju. Mariju. Iz Thessalonikija!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Odma san se razbudila. Koje li srece i veselja. Onda smo zapivale Katastofiko Tsounami. Mi nueva amiga! Trebalo je pokazat gostoprimstvo, pa smo isli na veceru. Pa svratili opet u disko. Opet do jutra. Opet mc-mc-mc. Postala profi u cumbiji, salsi i cuartetu. Sad se okrecem i u desnu stranu. I u nedilju u jutro Mariju i mene opet probudi kucanje na vratima. Opet otvorim vrata, u pidjamici, krmeljavih ociju i suhoga grla i opet na vratima profa s faksa, ovaj put Marijina nova shefica. Dosla je upoznat. A nastavak nedilje isto vec poznat - asado. Brazilcu Filipeu rodjendan. I tako. Mislim da cu danas zaspat u 22. Eto.
Ali jao, umalo zaboravih, ovde je u sridu neki praznik. I opet sljedeci ponediljak. Pa nama marljivima Balkancima i Poljacima palo na pamet - zasto ne spojit vikend?? I evo, sad imamo karte za Saltu u dzepu, sjever Argentine, pa malo do pustinje Atacame, sjever Chilea, 30-ak sati odavde. Sitnica. Napokon cu se malo odmorit u busu. U horizontali.
Svima u domovini cestitam nacionalni praznik. U znak domovinske zahvalnosti sam danas ponosno nosila svoje bilo-crvene bicvice.
Pozdrav svim citateljima, ma gdje bili.

09.10.2007. u 03:34 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.10.2007.

I jos malo slika...

Image Hosted by ImageShack.us

pogled s mog prozora...neka vas ne zavara zelenilo, ovo je usred pustinje i uzduz ulica su kanali za navodnjavanje jer bez kojih stabla ne bi uspijevala.

Image Hosted by ImageShack.us

asado...

Image Hosted by ImageShack.us

Julian, Jonatan (San Juan), yo, Jelena, Felipe (Brazil)

Pok!

04.10.2007. u 01:22 • 3 KomentaraPrint#

Mi trabajo

Ovo podrucje je na spoju dviju tektonskih ploca, pa su potresi vrlo cesta pojava. 1944. je bija jak potres koji je doslovno sravnija grad sa zemljom i bilo je 10 000 mrtvih. I tako su oni iznova izgradili cili grad, drzeci se strogih pravila gradnje, i u strahu od novog potresa vecina kuca su prizemnice, sta je meni ka Hrvatu jako cudno. Zamisli, DOVRSENA prizemnica iz koje ne viri armatura!!! Kucice mi se bas svidjaju i uzasno su slatke, uglavnom u nizu, imaju ispred mali patio i otraga malu bastu.
1977. je isto bija potres, jos vece jacine, al ovaj put su gradjevine izdrzale i nije bilo ljudskih zrtava. Uglavnom, svako malo bude nekakvih potresa, al manje jacine, al pretpostavljaju da bi uskoro moga bit neki jaci opet i puno se radi na edukaciji stanovnistva po tom pitanju. Tj, barem se trude ovde na faxu di je i institut za istrazivanje potresa. Tako su vec izdali 2 multimedijalna cd-a, za djecu i za obitelj, uz pomoc kojih na zabavan i interaktivan nacin zele upozorit ljude na opasnost i pokazat kako reagirati u slucaju potresa. Sad rade na trecem za teenagere. I tu mi uskacemo. Dakle, Poljaci i ja smo dobili zadatak da napravimo plan evakuacije industrijske skole, tu u San Juanu. Imamo proucit pravila za evakuaciju, ispitat koristenje ucionica tijekom dana i broj ljudi i odredit evakuacijske zone. Sutra ce ove dvije asistentice s kojima radimo tamo odrzat predavanje, pa idemo i mi s njima (klikat misom kad kazu "sigue" i slikavat). Eto. Za pocetak.

04.10.2007. u 00:46 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 03.10.2007.

Dva tjedna koledjice u Argentini

Tu sam, ziva i zdrava, al drustveni zivot napreduje, pa ne osjecam zov domovine. Dakle, moja prva dva tjedna su brzo proletila. U medjuvremenu je hrpa Poljaka (citaj 4) okupirala El Palomar (dom), a ima ih doc jos 3!!! Od njih puno dvoje je na praksi, a ostali eto dosli malo s njima. A znaci od ovih prvih cetvoro dvoje radi sa mnom. Dva na jednu praksu. Valjda slove ovde ka neradnici, pa ih salju po dvoje za jednoga. Bolje i to nego 3 za 10. Ako ne primjetiste, pokusavam vas zbunit brojevima. I Poljacima. Nagradno pitanje - koliko ce Poljaka bit tu sveukupno?? Nadam se da se ne razmnozavaju, jer ce mi izac na usi. Al zapravo su ok.
Dosta o Poljacima, pricajmo malo o meni. Dakle, sta se sve izdogadjalo od zadnjeg posta...imali smo opet rostilj, ovde popularno zvani asado. U San Juanu se za svaku prigodu pravi rostilj - svaki praznik, rodjendan, vikend, okupljanje. Mislim da je tu lakse priznat da si gay nego vegetarijanac! Ovaj u nedilju je bio Jelenin oprostajni rostilj, i danas je krenula opankom po Argentini. Idila - rostilj, vino, sunce, veselje, svega u izobilju. Pa krenusmo po dobro znanom receptu - pojist, popit, nasalit se. Cula sam puno prica o argentinskim govedima, al OVO...wow! Ogromni odresci, koje sam mislila popratit slikama, al zaboravih uzb u sobi, pa nek masta radi do sutra.
U subotu smo pokusali izac u disko, al izgleda da cemo morat pokusat ponovno :( Malo smo se zapricali, do 4, pa eto...
E da, sad napokon imam odgovor na pitanje sta ja tu zapravo radim. Dosad sam samo trazila po netu nekakve clanke o potresima, seismic risk managementu i inkorporaciji toga u prostorne planove (!) da se upoznam s temom, a danas su Poljacima i meni napokon dali prvi zadatak. Ali, u biti mi se sad ne pise o tome jer je kasno, sita sam i mozak ce mi prokuvat, a to su ozbiljne teme kojima cu posvetit sutra cili post. Eto.
To be continued...

03.10.2007. u 02:59 • 4 KomentaraPrint#

petak, 28.09.2007.

Stigla prtljaga i slike!!!

Mislim, prtljaga u San Juan, slike na blog. A one govore vise od tisucu rijeci, pa ja necu :)

Image Hosted by ImageShack.us
Dia de los estudiantes - fiesta na jezeru

Image Hosted by ImageShack.us

Tu se i vidi jezero

Image Hosted by ImageShack.us

Jelena(Kotor), Johnatan(San Juan),Pablo(Puerto Madryn),Wander(Brazil),Julian(Buenos Aires),Jose(Chile),zaboravila(San Juan)

Image Hosted by ImageShack.us

Malo Cordobe

Image Hosted by ImageShack.us

...i jos malo

Image Hosted by ImageShack.us

Carlos Paz

Image Hosted by ImageShack.us

Konjic

Image Hosted by ImageShack.us

Spektakularni "El Cucu" :)

Eto!
I ako neko zna kako maknit ovog dosadnog zapca sa slike ili zasto je on uopce tu, dobije steak.
Hasta la vista baby!






28.09.2007. u 00:40 • 12 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 24.09.2007.

Cordoba i Carlos Paz

Prvo malo o drugom najvecem argentinskom gradu. Osnovan je 1573., a ime je dobio po spanjolskoj Cordobi. Stari dio grada sadrzi spomenike uglavnom iz spanjolskog kolonijalnog razdoblja. Nakon velike argentinske krize 2002. grad je dozivio industrijski boom. Kako je ovde trusno podrucje, uzasno je skupo gradit visoke zgrade. Tako da je njima luksuzno stanovanje zapravo - neboderi! Dok ih u San Juanu uopce nema, ovde ih je gomila, i svaki ima svoje ime, velicanstveni ulaz i svog portira. Skoro i crveni tepih! Jos smo u Cordobi posjetili ferije, tj. nekakav ulicni sajam umjetnika i sajam knjiga, pa sam kupila neke knjizice na spanjolskom da citam za vrijeme sieste (jer NISTA tad ne radi i svi uglavnom kunjaju).
Jucer smo otisli i do Carlos Paza, turistickog mista udaljenog 50min voznje od Cordobe. Tamo im je glavna atrakcija sat sa kukavicom, tzv "El Cucu" oko kojeg se skuplja gomila turista i kako se priblizava puni sat, uzbudjenje raste, svi se uzmuvaju, skljocaju aparati i onda napokon - - - izadje mali drveni tic i napravi "ku-ku, ku-ku, ku-ku" . Eto. I onda trg opet opusti.
Onda smo se jos ko pravi turisti vozili zicarom i vlakicem do nekakvog vidikovca, i najvaznije - jahala sam prvi put konja!!! Totalno cudan osjecaj. Tako su dragi i poslusni i izdresirani. Necu sad lazno moralizirat jer znamo da mi se 2x dnevno na meniju nalaze domace zivotinje, ali bas mi je bilo nekako zaj jadnog konja kojeg ja sad tamo tlacim i potezem i slicno.
Evo, stigla mi shefica, pa idem sad. Cekaju me s kavom i kroasanima. Vidis mama, nisam ni gladna ni zedna :)
Pozdrav iz San Juana!

24.09.2007. u 15:21 • 5 KomentaraPrint#

subota, 22.09.2007.

U iscekivanju prtljage - Cordoba

Dakle, da ne gubim zivce cekajuci Godota (citaj Prtljagu) u San Juanu, odlucih se za vikend u Cordobi, drugi najveci grad u Argentini, 8 sati busom od San Juana. Jucer smo fino proslavili prvi dan proljeca, nakon rostilja u domu uputili smo se na obliznje jezero na fiestu. Tamo je kao na Mjesecu, dakle, umjetno jezero usred pustinje, puni se ledenom vodom s Andi. Tamo hrpa studenata, muzika tresti na sve strane, rostilja se...nesto kao Jarun. Svi Argentinci obozavaju plesat, i stvarno svi nekako imaju ritma. Ali cijelo vrijeme isti ritam tzv. cumbia, raeggeton ili salsa. Mc-mc-mc-mc... Non-stop!! Nikad se nisam toliko obradovala Bob Sinclairu i Love Generation kao jucer! E da, ali ne mozes plesat kako ti zelis, ja se trudim uhvatit ritam po svom, ali svi me blijedo gledaju i ispravljaju. I puno se vrte dok plesu. Uvijek u istu stranu. Meni ljevakinji to sve nekako naopako. Ali snasla sam se. Nakon cjelodnevnog mc-mc-mc naucis.
A kako sam sad u Cordobi?? Pa, bio je bus u 23 navecer, taman smo u 22 stigli nazad u dom, vecerali (jedem meso 2x dnevno!!!) i odlucili. Eto. Spavali cijelim putem, imaju super buseve, razvalis se skroz u horizontalu. Nije da je meni ikad bilo problem spavat u prijevoznim sredstvima :) I tako, evo me sad tu, cekamo da se grad probudi, pa u razgledavanje. Vise o Cordobi dakle u slijedecem javljanju. Slike cu uploadat kad stigne kabel. S ostatkom prtljage. Kad napokon obucem druge cipele. I gace (mislim, hlace, da ne bude zabune). I torbu. Uh.
Eto. Pozdrav!

22.09.2007. u 15:03 • 1 KomentaraPrint#

petak, 21.09.2007.

San Juan live!!!

Evo mene napokon u obecanu zemlju! Uh, odakle pocet?! Let je bio ugodan, jucer sam vidila 6 aerodroma tako da Andrea i Frleta mogu i mene uzet kao mentora za diplomski :) Ja sam sretno stigla, ali ne i moja prtljaga, sta me nije zabrinulo jer sam osjecala da ce se to dogodit, pa sam bila spremna i imala osnovne potrebstine u rucnoj prtljazi. Ovi na aerodromu su bili extra ljubazni, i sutnili mi 150 pesosa (cca 300kn) i kozmeticki survival kit. Meni dosta. Stvari su mi malo proputovale svijet (poslali su ih na krivu destinaciju ko fashion guruu), ali sutra mi se vracaju tu u San Juan. E da, Natashica mi je taman pri izlasku iz stana u Zg ubacila u torbu carapice na shahovnicu, a kako su mi to sad jedine ciste, cili dan setam u njima, upoznajem ljude, kolege, koji me prvi put vide, a ja kao pravi domoljub. Ja i bijelo-crvenaaaa polja hrvatskaaaa...
Prvu Argentinku sam upoznala vec u BA i to - vegetarijanku. Tu je nas razgovor zavrsio.
Dakle, stigoh sinoc oko 23.30 u San Juan, shefica me docekala i odvela u dom. Tamo se nista spektakularno nije dogodilo jer sam zaspala ko zaklana. Jutros me skupila u domu i odvela na fax i upoznala sam buduce kolege. Jos ne znam sta cu radit, a necu brzo ni saznat jer je sutra praznik, pa tek pocinjem u ponediljak. Hihihi. Dom je malen, tako da sam danas za ruckom u menzi vec skoro sve upoznala. Uglavnom stranci, 3 Brazilca kod kojih se pije brazilska kava posli rucka i obozavaju cokoladu, pa sam ja donila svicarsku koju sam kupila tamo u djuticu i sad smo si super :) Onda ima neka hrpa Peruanaca, par Argentinaca i Srpkinja. Slijedeci tjedan treba doc jos neka Grkinja i Bosanka, pa cemo imat pravu balkansku delegaciju. Sutra je Dia de los Estudiantes, praznik i imamo rostilj u domu. Btw, danas smo za rucak imali govedinu, a rijetko kad imaju piletinu jer je skupa. Goveda im valjda rastu po stablima.
Sad idem nazad do sobe koja se zraci jer san je oribala dezinfekcijskim sredstvima. Danas sam vec bila u shoppingu i kupila sta - hrpu sredstava za ciscenje. Fuj, postajem domacica. I obicne carapice naravno :) I kusin i rozu jastucnicu ko pravi mali hedonist. A veceras idemo kod Jelene na degustaciju cileanskih vina, jer se upravo vratila otamo s odabranim primjercima. Eto. Toliko o prvim dojmovima.
Pozdrav svim citateljima, ma gdje bili!

21.09.2007. u 00:24 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 29.08.2007.

Zastava. Za neznalice

Image Hosted by ImageShack.us


Ovo je samo za pokazem da znam uploadat slije.
Btw, odustajem od dijakritickih znakova jer
a) u Argentini ih sigurno nece bit po tipkovnicama, pa bolje da se odma naviknete
b) ne moram razmisljat o č i ć, dž i đ
c) koji znaju moj dobri stari komp iz studentskih dana znaju da nisam imala hrvatske znakove na njemu, tj. nije ih pripoznava, pa mi ih je sad tlaka trazit po tipkovnici
Eto.
Sljedeci post ce valjda bit putopisan.

29.08.2007. u 20:17 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.08.2007.

Kirchner. Nestor Kirchner.

Image Hosted by ImageShack.us

Nasla sam i Hrvata u Argentini. Ni vise ni manje nego precjednik. Majka mu podrijetlom Hrvatica. Voila!

26.08.2007. u 16:30 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.08.2007.

Argentina querida!!!

Svečano je otvoren mog prvi (i jedini) blog za rodbinu, prijatelje i znance. Danas. Ukoliko si donesete kraj kompa piće i grickalice, bit ce i zakuska. Ako upalite winamp ili sl, bit ce i svirka uživo.
Odlučih se za ovaj fini art deco dizajn bloga. Srce mi je zaigralo čim sam ga ugledala. cerek Onaj crni podsjeća previše na autoCad. Bljak!
Eto.

16.08.2007. u 22:54 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

0



< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Meni je sad ovoliko sati:

San Juan

Image Hosted by ImageShack.us

San Juan links

San Juan opcenito
San Juan, wikipedia
Universidad Nacional de San Juan
slije iz San Juana